Ketogena dijeta – 2. deo

Prvi deo članka: https://berta-irma.com/sr/ketogena-dijeta-1-deo

Treći deo članka: https://berta-irma.com/sr/ketogena-dijeta-3-deo

U ovom članku ću vam dati praktične savete kako biste mogli da promenite stil života, način ishrane.

U ketogenoj dijeti moramo smanjiti unos ugljenih hidrata i unositi što više masti. Moramo da obratimo pažnju i na unos proteina, čime ne bi trebalo preterivati. Ako je nekome teško sve to da broji, neka se pridržava pravila Atkinsove dijete, gde je dovoljno brojati samo ugljene hidrate. Kad ste se već navikli na nizak unos ugljenih hidrata, možete povećati količine masti, i obratiti pažnju na proteine. Nakon par dana ćete i sami videti koliko možete jesti, i prelaskom na keto isto tako. Možete koristiti razne aplikacije koji će vam izračunati koliko smete da jedete, i ako želite, možete svaki dan da upisujete. Ako jednostavno ne možete, ne želite, nemate vremena da sve izmerite, onda bi bilo dobro da to radite oko 2 nedelje dok se naviknete na količine, i posle ne morate uvek da upisujete. Možete nekad da proverite da li je dobro, ili dovoljno što jedete.

Pažnja! Ako imate kamen u žuči, treba da budete oprezni. U stvari bi trebalo svakih mesec dana da uradimo čišćenje žući, što je važno zbog nagomilane žuči koja se ne može izbaciti zbog male količine masti koju konzumiramo. O tome verovatno još niste čuli, kao što ni ja nisam ranije, i bolje sam mogli proći da sam znala o tome, pošto bih onda još imala žučnu kesu. U jesen 2017.godine nakon velikih bolova su mi konačno našli kamenje u žučnoj kesi, pa su je izvadili – da, ja sam na keto bez žučne kese. Moj organizam još uvek proizvodi žuč, s tim što ona ide direktno u duodenum. Glavni žučni kanal se vremenom proširi i preuzima funkciju žučne kese.

Najbolje je uraditi ultrazvuk žuči, i ako nemamo kamenje, slobodno možemo da krenemo sa keto dijetom. Ako imamo kamenje, možda malo opreznije, polako bi trebalo povećati unos masnoća, i smanjivati unos ugljenih hidrata, ali o tome svi odlučuju sami. Svakako treba obratiti pažnju na to kako se osečamo, šta nam odgovara i šta ne.

Da vidimo kako možete da ugradite keto ishranu u vašu svakodnevicu ako:

1. ste do sada jeli malo ugljenih hidrata

Lako! Jednostavno konzumirajte više masti, što nije jednostavno, ali nije ni previše teško.

2. Ako ste do sada jeli „sve”

Postepeno i polako. Prvo zamenite nezdrave varijante zdravijima i trudite se da sami pripremite jela kod kuće. Radite to 2-3 nedelje, i polako počnite smanjiti unos ugljenih hidrata i povećati unos masti (pre svega životinjski masti, ili kokosovu mast, avokado – ostala biljna ulja nemojte koristiti).

3. Konzumirali ste previše ugljenih hidrata

Ajoj… ali nije nemoguće! Prvo treba da smanjimo unos pekarskih proizvoda i slatkiša. Kupovni hleb zamenite hlebom od integralnog speltinog brašna koji vi sami pečete, a slatkiše počnite da vi pravite kod kuće, i trudite se da koristite što prirodnije sastojke. Skoro u svim receptima možete da zamenite šećer s medom, samo treba da stavite pola od količine šećera (ako u receptu piše 100g šećera, vi stavite 50g – maksimum 55g – meda). Umesto belog brašna stavite integralno. Verovatno vam sad ovo zvuči čudno, ali morate razumeti da, ako odmah pređete sa puno ugljenih hidrata na 20g, biće vam teže i keto grip može da traje mesecima. Prema mom mišljenju ja važnije polako preći na keto i polako smanjivati ugljene hidrate u ishrani. Sa integralnim brašnom ćete se lakše i brže odvići onog praznog i slatkog ukusa koji osetimo kad jedemo belo brašno. Kad ste se već navikli na nove ukuse, možda za neke 2-3 nedelje, ili mesec dana, počnite smanjivati količinu brašna i dodajte bademovo brašno ili mlevene bademe, a možete i mlevene orahe. Izostavite krompir, ili ako ga ukuvate na primer u supu, onda ga nemojte pojesti, ostavite ga ostalim članovima porodice. Znam, znam, baš je ukusan, i moram vam priznati da je meni još uvek ukusan, ali eto, ako želimo da postignemo neki cilj, moramo nešto da promenimo. Treba da se skoncentrišemo na namirnice koje smemo koristiti, i izmisliti nove recepte, ili one stare napraviti u keto varijanti.

Često je teško poverovati koliko su štetna ona prelepo upakovana jela koja možemo kupiti i samo ugrejati, ali kad probamo prava jela, sve više i više pripremamo mi sami, videćemo koliko je ukusno ono što mi skuvamo, i koliko je u stvari bezukusno ono što smo do sada jeli.

Treba da odredimo šta nam je cilj. Želimo li nešto da učinimo za naše zdravlje, za zdrav način života ili ćemo se i dalje izležavati na kauču sa lekovima, čiji broj se u većeni slučajeva povećava. Prema mom mišljenju je mnogo bolje trčkarati sa decom, igrati se s njima i da ne prođe 15 minuta dok ustanemo sa poda (znam, i ja sam to doživela sa 98 kilograma), nego da jednostavno skočimo. Kad mislimo da smo spremni da primenimo sve i ipak ogladnimo, pa bismo jeli nešto što je zabranjeno, šta možemo da uradimo? Nikako ne smemo da pojedemo ono što je zabranjeno, pa moramo nešto da izmislimo: pojedite nešto od dozvoljenih namirnica, možda malo sira, kobasice, slanine. Iako nam se ta jela baš i ne jedu, možemo probati, i ako nam pomognu, bićemo jako ponosni na sebe. Vremenom će taj osećaj biti važniji od one euforije koje nam mogu stvoriti slatkiši.

A ostali članovi porodice? Pošto je sve ukusno i jestivo što mi jedemo u našoj dijeti, mogu i oni slobodno da jedu isto. Dok sam pekla hleb od brašna, deca su ga jela. Sad im pečem keto hleb, koji vole, u jedu ga za doručak.

I 1:0 za ljude sa sela, pošto je njima sve dato što je potrebno za zdravu ishranu, prirodnu ketogenu dijetu. Oni slobodno mogu da unesu hranu sa dvorišta ili iz bašte, sve je sveže i sve je tu. Znaju šta je u tim namirnicama, znaju šta su prskali ili kojim životinjama su davali lekove.

Mnogi žive u gradovima i sveža hrana je skuplja od zamrznute ili gotovih jela. Šta možemo učiniti? Dr Džozef Merkola kaže da damo sve od sebe da nabavimo najkvalitetnije namirnice koje možemo. A šta smo mi primetili jeste da pravih namirnica je i manje dovoljno, pošto nema prejedanja, nema preterivanja, pošto nema ni veštačkih aroma i drugih adativa koji u nama bude želju da jedemo još i još više.