Prvi deo: https://berta-irma.com/sr/secer-kao-otrov-1-deo
Možemo li od svega pomalo?
Da, može, ali koliko je malo? Koja je količina koja neće da škodi zdravlju, i koja je količina koja je već opasna?
U filmu Šećer, slatki ubica reporter tvrdi da ne konzumira puno šećera: dodaje ga u kafu, nekad pojede neki slatkiš uz čaj, i jednom nedeljno pojede neki kolač. Osim toga planinari sa više kilograma knjiga i kamenja u ruksaku. Pretpostavio je da se hrani zdravo i da će ga pohvaliti nakon analize krvi, ali se prevario. Njegov nivo triglicerida u krvi znači da konzumira previše ugljenih hidrata, što znači rizik za njegovo zdravlje.
Možemo li stvarno da jedemo sve, samo moramo da obratimo pažnju na količinu? Iako dr. Lastig kaže da je šećer otrov, on kaže da nas neće odmah ubiti: polako nam ugrožava život. Ne možemo ni da zamislimo šta nam sve čini šećer. Kad sam saslušala predavanje doktora Lastiga, i pogledala dokumentarac o blagotvornim dejstvima ketogene dijete, celo vreme sam razmišljala o tome zašto ljudi ne mogu odoleti ugljenim hidratima. Našla sam jedno jedino objašnjenje: zavisnost. Postali smo zavisni od šećera i prerađenih jela.
Oni koji ne znaju za ketogenu dijetu i ne znaju osnovne procese u telu često kažu da ketogena dijeta, ili bilo koji način ishrane sa smanjenim unosom ugljenih hidrata može da prouzrokuje glavobolju, zadah, umor, pad koncentracije, koje su u stvari simptomi smanjenog unosa šećera. Još jedna jako važna stvar: doktor Lastig u knjizi Fat chance (Šansa debelih) je uporedio 12 bolesti koje izaziva alkohol (etanol) sa bolestima koje prouzrokuje šećer, i kaže da 8 od tih 12 prouzrokuje i šećer.
Da li to znači da možemo polako da se trujemo s malim količinama? Da, pošto nas neće odmah ubiti, nego polako, nakon par godina. Naravno, postoje ljudi koji mogu da jedu bilošta i da se ne ugoje, ali ja uvek kažem da sam zahvalna svom telu koji je sklon gojenju, pošto me je upozorilo da ne smem sve da jedem. Prekomerna težina nije najgore što može da se dogodi, istina, estetski je lepše ako smo mršavi, ali to je samo estetski. Oni koji nisu skloni gojenju neće ni pomisliti da im hrana može škoditi pošto su jako osetljivi na inzulin i telo će im sve upotrebiti što oni unesu. O tom-potom.
Kad postanemo gojazni, imamo puno viška kilograma, ili se razbolimo treba da razmislimo zašto se to dogodilo. Šta se može desiti ako nastavimo da jedemo šećer u malim količinama? Tokom kupovine pogledajte oko sebe, pogledajte šta kupuju ljudi i kako izgledaju. Kakve su volje, kakva im je koža, imaju li bore, ako ih poznajemo možemo da vidimo koliko često su prehlađeni i koliko dugo im traju te prehlade. Što je meni najgore videti jesu podočnjaci kod dece. Navikli smo se da ih odrasli imaju, i žene ih lepo skrivaju korektorima, ali deca i muškarci ne, i možemo da obratimo pažnju i na to. Ljudi često kupuju gotova jela koja treba samo ugrejati, i slatkiše, neki manje, neki više. Koliko dugo može da stoji jelo koje mi skuvamo, i koliko dugo stoje jela u prodavnicama, naizgled sveža i predivnog mirisa i ukusa? Ljudi kupuju još i konzerve, i slatkiše. Ovaj svet gotovih jela ćemo skupo platiti, iako nam se čini da trenutno štedimo i vreme i novac. Oni koji misle da je zdravlje važno treba da razmisle šta može da bude istinito, i šta ne od onog što čuju. Neka obrate pažnju na ljude oko sebe: šta jedu, šta piju, kako izgledaju. Preporučujem vam neka predavanja Lasla G. Boroša, neke od njih možete da nađete i na engleskom jeziku. Mi smo ih pogledali i odlučili smo da želimo da učinimo sve što možemo da budemo zdravi.
https://www.youtube.com/user/fumarsavhidratazBGL